Tai Chi Chuan ili Tàijí quán (太極拳) je kineska borilačka vještina koja se zasniva na blagim i umirujućim pokretima kako bi se pokrenula unutrašnja energija “Chi”. Iz tog razloga u svijetu je postao popularan kao masovni oblik rekreacije i vježbe za postizanje dugovječnosti. Taoistički mudraci zovu ga “Eliksir mladosti”. Poznato je da neke zdravstvene ustanove koriste Tai Chi kao oblik terapije za ozdravljenje od mnogih bolesti. Tai Chi Chuan postaje kako i samo njegovo ime kaže “Vrhunska vještina borenja” kada se ovladaju svi principi vježbanja.
Osnivač Tai Chi Chuana je Chang San-feng. Živio je na svetoj planini Wudang u Kini. Rođen je u ponoć, 9. travnja 1247. godine. Chang je koristio Tao – prirodni put i kreirao nešto što je u ono vrijeme bilo suprotno uvriježenim stavovima o vještinama borbe. Dugo je promatrao vještine koje su u međusobnoj borbi koristili ždral i zmija. Poslije dugog usavršavanja, uz veliko poznavanje prirodnih zakona o energijama neba, čovjeka i zemlje, nastale su osnove Tai Chi Chuana.
Naziv Tai Chi Chuan potječe od dviju riječi – “Tai Chi” (taiji), u kineskoj filozofiji koncept “točke najvišeg dometa”, “polaran” ili “vrhunac uzvišenja”, nasuprot “Wu Chi” (wuji) konceptu (bukvalno prevedenom kao “bez polova” ili “beskonačan”) i “Chuan” (quan) odnosno “pesnica”, termin koji se odnosi na borilačke vještine bez uporabe oružja.
